Jasmin Mulahasanović, MAPojam destinacijskog menadžmenta obuhvaća strateško upravljanje i marketing turističkih destinacija. U tom kontekstu, destinacija se promatra kao nezavisan, tržišno konkurentan entitet koji se natječe s drugim destinacijama.
Destinacijski menadžment bavi se upravljanjem, odnosno planiranjem, dizajnom ponude, marketingom i zastupanjem interesa destinacije. Glavni izazov je to što je destinacija zapravo virtualna uslužna kompanija, što znači da nema direktne vlasti nad pojedinim dijelovima, jer su nezavisne kompanije. Zajednički resursi poput brenda moraju se razvijati na koordiniran i kooperativan način. Unutar mreže postoje zadaće koje imaju karakter javnih dobara i njima se također mora kooperativno upravljati i financirati.
Kombinacija i umrežavanje ovisno o zahtjevima tržišta glavna je zadaća upravljanja destinacijom. To seže od niza sportskih i rekreacijskih sadržaja do organizacije prijevoza, i od važnih znamenitosti do vremenskog rasporeda kulturnih ponuda, a posebno za zajednički marketing. To također znači zajednički odabir ciljne grupe, pozicioniranje među konkurentima i zajedničko osmišljavanje tržišnog nastupa. Destinacijski menadžment trenutno je dominantna poštapalica na razini marketinga lokalnog i regionalnog turizma (marketing kooperativnog turizma).
Zadaća destinacijskog menadžmenta je podržati i osigurati saradnju između pružatelja usluga (npr. pružatelja smještaja, pružatelja usluga za slobodno vrijeme; ali i nekoliko lokacija u regija) promovirati i osigurati kontinuirane lance usluga u destinaciji kroz saradnju između pružatelja usluga i plasirati ih na sve strane.
To treba učiniti, ako je moguće, bez utjecaja politike i pojedinih tvrtki, kako bi destinacija mogla razviti vlastitu strategiju. U stvarnosti, ova situacija se teško može postići, budući da je utjecaj politike na razvoj turizma još uvijek vrlo velik.
Drugi zadatak u destinacijskom menadžmentu je eliminisati sukob interesa između pružatelja usluga i proizvođača proizvoda odredišta, budući da se oni često vide kao konkurencija. U praksi se destinacijski menadžment često poistovjećuje s destinacijskim marketingom.
Destinacijski menadžment treba provoditi vodeći računa o trokutu održivosti, odnosno mora postojati adekvatan odnos između ekoloških, ekonomskih i društvenih čimbenika. Zavisno o kulturnom i/ili ekonomskom području u kojem se destinacija nalazi (npr. zemlja u razvoju naspram zapadne Evrope), može doći do promjene u fokusu poslovanja i marketinških aktivnosti.
Destinacijski menadžment primarno se provodi na općinsko, kantonalnom ili regionalnom nivou direktno s pružateljima usluga, budući da su to stvarna odredišta putovanja turista. Na regionalnoj ili nacionalnoj razini (zajednički, kooperativni marketing više mjesta/regija), na razini savezne države (svaka savezna republika u Njemačkoj i Austriji ima svoju organizaciju za marketing turizma); a na državnom nivou upravljanje destinacijom se vrlo često svodi na marketinške aspekte.
Redakcija
