Turizam obuhvata sveukupnost svih pojava i odnosa vezanih za napuštanje uobičajenog središta života i boravak na drugoj destinaciji. To dovodi do raznih vrsta putovanja i aktera u turizmu. Ekonomski, ekološki, interkulturalni i infrastrukturni ciljevi čine srž turističke politike i rada turističkih organizacija.

Turistička industrija je jedan od najvažnijih privrednih sektora u mnogim regijama i zemljama zbog svojih pozitivnih efekata na prihode, radna mjesta i devize. Rast turizma će se nastaviti širom svijeta, ali će varirati između stagnacije i ekspanzije ovisno o destinaciji.

Turizam je veoma važan u svakom pogledu. Zahvaljujući turizmu, dok ljudi provode vrijeme na najbolji način, zemlje ekonomski dobijaju. Dok zemlje imaju ekonomske koristi, gradovi imaju koristi od ove dobiti. Konkretno, mnogi gradovi se nazivaju turističkim regijama i uspijevaju privući milione ljudi svake godine. Značaj turizma raste iz dana u dan zahvaljujući pogodnostima koje pruža. Stoga svaka država pridaje veliki značaj turizmu i provodi posebne studije na ovu temu.

Turizam obuhvata sve odnose i pojave koje proizilaze iz promjene lokacije i boravka za određenu svrhu osoba kojima mjesto boravka nije stalno mjesto boravka ili rada. U ovoj širokoj definiciji, promjena lokacije je primarni kriterij. Promjenjivo upravljiv koncept životnog okruženja služi kao "minimalna udaljenost". Drugi kriterij je svrha putovanja (vrsta turizma): Slobodno vrijeme, porodica, zdravlje, posao i religija se svrstavaju u turizam. S jedne strane, privatne posjete kao i putovanja vezana za posao (npr. kongresni turizam i sajamski turizam) uključeno, s druge strane, isključeno je putovanje na posao.
Putovanja i boravci diplomata, pripadnika vojske, izbjeglica i nomada općenito se ne računaju kao turizam prema gornjoj definiciji.

Istorijski gledano, turizam je relativno noviji fenomen, iako sama putovanja sežu u daleku prošlost (npr. u obliku hodočašća ili banjskih izleta). Današnji oblik turizma mogao se razviti tek s industrijalizacijom, podjelom rada i vremenskim propisima, kao i ukupnim ekonomskim razvojem koji je njime započeo. U toku općih društvenih promjena u industrijaliziranim zemljama, slobodno vrijeme i turizam su sada čvrsto usidreni u svijesti stanovništva kao važnim osnovnim potrebama i čine suštinsko obilježje širokog spektra životnih stilova. Izuzetno brz kvantitativni porast turizma nakon Drugog svjetskog rata (masovni turizam) je turizam učinio važnim privrednim sektorom.

Turizam se općenito smatra rastućim tržištem, ali ekonomski značaj uveliko varira kako na regionalnom ekonomskom nivou tako i na međunarodnom nivou: U cilju diversifikacije ekonomske strukture, turizam je perspektivna industrija koja je izuzetno kadrovski intenzivna i stoga može vezati mnogo radnika. Međutim, kao glavni nosilac (nade) ekonomskog razvoja, turizam, kao i svaka druga monostruktura, krije znatan potencijal za probleme: potreba za radnom snagom može biti podložna jakim sezonskim fluktuacijama i (do sada) plaće su bile relativno niske.

Pored ekonomskog značaja koji je u percepciji javnosti u prvom planu, govori se i o drugim efektima turizma. S jedne strane, postoje ekološke posljedice (npr. emisije, potrošnja resursa, opskrba i odlaganje). S druge strane, postoje socio-kulturni efekti i turistički utjecaji.