RedakcijaU južnom dijelu Njemačke, u regiji gornjebavarskih Alpa, nalazi se Wendelstein, planina s vrhom na 1836 metara.
Duže od jednog stoljeća Wendelstein je centar zimskog turizma, jedinstven po tome što već 105 godina planinare, skijaše i druge goste do vrha prevozi brdsko-planinska električno pogonjena željeznica. Radi se o uskotračnoj željeznici, čija su vozila i pruga opremljeni sistemom zupčanika.
A to što do Wendelsteina vodi električno-zupčasta pruga zaslužni su, vjerovali ili ne, Bosanci, odnosno Bosna i Hercegovina!
Otkud naša zemlja u priči o jednom od najvećih “čuda” početkom prošlog stoljeća. Pretvaranje Wendelsteina u izletište Bavaraca počelo je još ’80-ih godina 19. stoljeća, da bi se početkom 20. vijeka, kao naredni korak, nametnula potreba za prugom do vrha.
Na konkurs za izgradnju pruge javio se Otto von Steinbeis (1839-1920) sa smionim planom: Dovest će voz do Wendelsteina, i to električno-zupčasti umjesto parne lokomotive!
Ko je Otto von Steinbeis? Njemački industrijalac koji je dobio koncesiju na sve šume u Bosni i Hercegovini, u vrijeme austrougarske vladavine našim prostorima.
Godine 1893. Von Steinbeis osnovao je poduzeće za preradu šume i drveta Bosna koje će mu četvrt stoljeća kasnije, nakon poraza Austro-Ugarske u Prvom svjetskom ratu, konfiskovati vlasti Prve Jugoslavije i preimenovati u Šipad!
Vratimo se Wendelsteinu. Lokalne bavarske vlasti prihvatile su ponudu Otta von Steinbeisa kojem je bavarski princ regent Luitpold potpisao pravo na koncesiju za izgradnju pruge 4. februara 1910.
Von Steinbeis imao je viziju koja se, malo po malo, počela ostvarivati. U podnožju Wendelsteina, u Hinterkronbergu, napravljena je hidroelektrana s dvije turbine koja će strujom snabdijevati buduću prugu.
No, najzahtjevniji posao bila je izgradnja pruge na totalno nepristupačnom planinskom terenu. Von Steinbeis je znao gdje će pronaći najbolje radnika za ovaj zadatak. Naravno, u svojoj bosanskoj firmi! Iz BiH dolazi oko 800 radnika koji su za nešto više od dvije godine napravili pravo čudo.
Na web-stranici Wendelsteina danas bukvalno piše: “Danas je teško zamisliti kako je bilo moguće da 800 uglavnom bosanskih radnika u samo dvije godine izgrade 9,95 kilometara pruge sa sedam tunela, osam galerija za zaštitu od lavina i odrona kamenja, 12 mostova, brojnim potpornim zidovima”. (Man kann es sich heute kaum vorstellen, wie es den 800 überwiegend bosnischen Arbeitern in nur zweijähriger Bauzeit gelang, die 9,95 km lange Bahnstrecke mit sieben Tunnels, acht Galerien, zwölf Brücken und aufwendigen Stützmauern zu errichten. Um die Bahn vor Steinschlägen und Lawinen zu schützen, hatte man die schwierigste der möglichen Baulinien gewählt. Was allein an Material bewegt und behauen werden musste, war, auch unter dem Aspekt heutiger Möglichkeiten, gewaltig.)
O kakvom se građevinskom poduhvatu radilo govori podatak da je u Hohe Mauer (Visoki zid) – nasip dužine 127 i visine 17 metara podno posljednje planinske stanice Bergbahnhof – ugrađeno 10.000 kubnih metara obrađenog kamena, dok je na cijeloj pruzi upotrebljeno oko 35 tona eksploziva.
Kada je 25. maja 1912. godine otvorena prva njemačka planinska željeznička pruga, počela je nova era za Wendelstein i cjelokupni bavarski turizam.
U proteklih 105 godina pruga je nekoliko puta modernizirana, nešto skraćena, ali i dalje počiva na temeljima koje su postavili radnici iz Bosne i Hercegovine i vizionar Otto von Steinbeis, koji je vecinu kapitala koji je zaradio u Bosni i Hercegovini investirao u razvoj turizma Wendelsteina.
Jasmin Mulahasanović, MA
